dea.ajdukovic@gmail.com — Ljudevita Posavskog 36, Zagreb — 098 814 550
Ponekad ju nazivamo bračna terapija ili terapija parova. Na partnersku terapiju se javljaju parovi jer su suočeni s nekim trajnim teškoćama u partnerskom odnosu.
Obično je riječ o:
Nažalost, parovi često dugo čekaju prije nego se odluče na terapiju. Ona tada svakako može biti korisna, osobito ako su oba člana para motivirana raditi na potrebnim promjenama.
Međutim, partnerska terapija je i učinkovita prevencija ozbiljnijih teškoća u odnosu. Stoga se na partnersku terapiju odlučuju i sretni parovi koji žele unaprijediti svoj odnos.
Cilj je partnerske terapije paru pomoći živjeti u kvalitetnom odnosu. Naravno, svaka osoba i par znaju za sebe što kvalitetan odnos znači za njih. Međutim, dobri partnerski odnosi imaju i mnoge zajedničke karakteristike. Oni pozitivne uzajamne emocije, koje stvaraju kroz svakodnevni život, uspijevaju prenijeti i u situacije sukoba, tako da oni postaju mjesto zbližavanja, a ne povreda i udaljavanja. Ovaj cilj je, kroz partnersku terapiju, ostvariv većinu parova čiji je odnos postao narušen.
This EmailOctopus form cannot be rendered.
Uloga je terapeuta prije svega omogućiti partnerima da vještine koje stječu na partnerskoj terapiji počnu uspješno primjenjivati u svojoj svakodnevnici. Stoga terapeut tijekom terapije, koliko god je to moguće, usmjerava partnere na uzajamnu komunikaciju prema terapijskim načelima.
Terapeut u partnerskoj terapiji nije na strani niti jednog od članova para, već je zajedno s njima na strani partnerskog odnosa. To ujedno znači i da terapeut nikad ne čuva tajnu jednog partnera pred drugim, niti se postavlja kao sudac u odnosu, već je usmjeren na to kako narušeni odnos zajedno s partnerima učiniti boljim.
Partnerska terapija utemeljena na znanstveno dokazanim metodama, kao što je Gottman metoda, vrlo je učinkovita u poboljšanju partnerskih odnosa te pomaže kod oko 75% parova.
Učinkovitost partnerske terapije, osim o vještini terapeuta, ovisi o tome koliko su partneri spremni posvetiti se radu na odnosu, više nego o tome koliko je partnerski odnos narušen. Ipak, terapijski proces je brži i jednostavniji što se par ranije uključi u terapiju. Partnerska terapija, naravno, ne može garantirati očuvanje braka ili veze, ali može pomoći u tome da par odluke o svome odnosu donosi na temelju uzajamnog poštovanja.
Prvi korak u partnerskoj terapiji je detaljna procjena, koja se sastoji od:
→ uvodnog razgovora s parom
→ pojedinačnog razgovora sa svakim od partnera
→ procjene pomoću psiholoških upitnika, koje partneri ispunjavaju kod kuće
→ povratnih informacija paru i dogovora o radu.
Ova procjena, iako zahtijeva određeno vrijeme, je vrlo važna, zbog toga što ona terapeutu pokazuje na kojim aspektima partnerskog odnosa treba raditi, ali i koje su jake strane para. Tako procjena omogućuje planiranje terapijskog procesa kako bi se na najbrži i najučinkovitiji način postigli ciljevi s kojima je par došao. Iskustvo pokazuje da je sam proces procjene partnerima obično ugodan, koristan i zanimljiv.
Kad se postigne dogovor o zajedničkom radu – koji uključuje postavljanje ciljeva i okvirnog broja terapijskih susreta – počinje sama terapija. Terapijske intervencije usmjerene su na jačanje partnerstva u tri područja:
→ prijateljstva (bliskosti, topline, uvažavanja i dobronamjernosti)
→ upravljanja sukobima (vještine konstruktivnog sukoba, razrješavanje povreda nastalih u odnosu)
→ stvaranje zajedničke vizije života (ispunjavanje osobnih i zajedničkih potreba u paru).
U završnom dijelu terapijskog procesa radi se na načinima kako par može spriječiti vraćanje u stare obrasce ponašanja kad završi s terapijom.