s krijesnicama

Koja je to privilegija: nekoliko sati mjesečno razgovarati s medicinskim sestrama, veterankama dječje onkologije, o njihovom poslu i o njihovim dušama kojima taj posao rade. Danas smo imale prvi supervizijski susret, a ja samo se kući vratila duboko zadivljena time s koliko srčanosti brinu o toj djeci, koju osjećaju svojom. I potresena jer je ta naša supervizija prvi put da ih netko, nakon 20 ili 30 godina rada na dječjoj onkologiji, pita: “A kako ste vi s tim?”. Udruga koja me za to angažirala ne zove se bez razloga Krijesnica. I sljedećih tri godine će nas podržati u odgovaranju na to pitanje.