Ljudima koji nisu osobito narcistični, a žive ili rade s onima koji jesu, može biti teško shvatiti što je narcisima u glavi i srcu. Njihovo iskrivljeno viđenje sebe i drugih ljudi, pretjerana potreba za pažnjom i nepredvidive promjene raspoloženja okolinu često zbunjuju, frustriraju i povrjeđuju. Zbog toga može biti korisno razumjeti kako narcisi vide same sebe, druge ljude i svijet.
Narcisi među nama
Narcizam je pretjerana usmjerenost na sebe, takva da se zanemaruju potrebe drugih ljudi. Gotovo svi se ponekad ponašaju narcistično, posebno kad su pod jakim stresom i kad je njihova slika o sebi narušena, na primjer, nakon gubitka posla ili kraha ljubavne veze. Međutim, narcizam postaje problematičan kad je pretjerana usmjerenost na sebe stalna i izrazita.
Kao i svaka crta ličnosti, narcizam može biti različitog intenziteta, od suptilnog do ekstremnog. Iako se obično smatra da se narcizam manifestira kao grandiozno samouzdizanje, neke osobe svoj narcizam žive kroz anksioznu zaokupljenost samima sobom. U svakom slučaju, što je osoba narcističnija, to je njezinoj okolini s njom teže.
Život u centru svijeta
Zaokupljenost sobom sastavni je dio ličnosti visoko narcističnih osoba, zbog čega im nedostaje empatije za druge ljude. Iz narcističke pozicije, druge ljude – njihove osjećaje, gledišta i potrebe – teško je zamisliti jednako stvarnima kao vlastite. Stoga narcisima doista ne padne na pamet tuđim željama, potrebama i ciljevima dati prednost pred svojima. Zbog toga ne vode mnogo računa o drugima i redovito se ponašaju prilično sebično, nesvjesni da time povrjeđuju ljude oko sebe.
U podlozi neosjetljivog ponašanja narcističnih osoba su teškoće u razlikovanju sebe i ostatka svijeta. To je inače tipično za djecu: dio je normalnog dječjeg razvoja uvjerenje da se svijet vrti oko njih. S vremenom, odrastajući uz roditelje koji su im emocionalno dostupni, ona stvore cjelovitiju sliku svijeta, takvu koja uključuje i njih same i druge ljude, koji imaju želje i potrebe različite od njihovih. Narcistične osobe, zbog toga što u djetinjstvu nisu dobivale realistično podržavajuće povratne informacije o sebi, ovu djetinju fazu naprosto ne nadrastu.
Glad za tuđim divljenjem
Neovisno o tome koliki je narcisov svijet –malen kao četiri kućna zida ili velik kao Amerika – on ili ona osjećaju da postoje i vrijede samo kad se osjećaju boljima od drugih. Tako teško prihvaćaju svoju ljudsku ranjivost – svoje nedostatke – da golem trud ulažu u to da sebi i drugima djeluju savršeno. Boli ih i ugrožava preuzeti odgovornost za svoje pogreške te radije prebacuju odgovornost na druge („ti si me svojim ponašanjem natjerala da se derem“), ili cenzuriraju svoje problematične aspekte iz priče („sigurno nije bilo tako, jer se ja nikad u životu nisam derala“).
Ispod toga leži duboka nesigurnost u sebe: strah da, ako ne osiguraju svoje mjesto na vrhu, za njih uopće neće biti mjesta. Naime, duboko u sebi narcisi osjećaju da ispod njihove uglačane vanjštine ima malo toga što drugima mogu ponuditi, zbog čega su njihovi odnosi površni i krhki. Kako bi se osjećali sigurnije i osigurali osjećaj prihvaćenosti, nastoje izgraditi privlačnu – ili bar moćnu – sliku sebe.
Ili posebni, ili bezvrijedni
Narcistične osobe sebe osjećaju posebnima, drugačijima od drugih ljudi. One žive u uvjerenju da im život nešto duguje samim time što postoje te teško podnose kad im se želje ne ostvare ili kad drugi ne prepoznaju njihovu posebnost. Stoga se ponašaju arogantno i bahato prema većini ljudi, koje doživljavaju sebi inferiornima. Na primjer, neugodni su prema konobarima, S druge strane, nastoje se približiti osobama za koje vjeruju da su visokog statusa: moćnima, popularnima, talentiranima ili bogatima. Tada se znaju i pretjerano truditi i djelovati nametljivo, a onda biti duboko posramljeni što nisu prihvaćeni.
Budući da svoj osjećaj vlastite vrijednosti temelje na reakcijama okoline, njih duboko zbuni i uvrijedi kad im drugi ljudi ne daju dovoljno pažnje, uvažavanja i divljenja, a izrazito su osjetljivi na bilo kakvu kritiku. Tada manipuliraju izigravajući žrtvu, dureći se i kažnjavajući svijet svojim odsustvom, ili pak upadaju u narcistički bijes. U tom stanju gube kontrolu nad sobom, viču, psuju i vrijeđaju, pokušavajući ponovno uspostaviti svoj osjećaj moći. Pritom su nesvjesni da povrjeđuju druge ljude i gube upravo ono za čime najviše žude: tuđe poštovanje. To im je, naime, ipak lakše od suočavanja sa sramom i očajem spoznaje da usprkos svemu, nisu toliko sjajni kakvi misle da moraju biti, a da bi pripadali.
HR 
EN